Novitade Iz medija Azbest iz Vranjica na gradilištu rukometne dvorane u Lori!? - Ministarstvo negira
Zadnja izmjena (Nedjelja, 27 Travanj 2008 06:58) Utorak, 22 Travanj 2008 11:38
Azbesta u Hrvatskoj nema! Upravo su to tvrdili hrvatski pregovarači u Bruxellesu na screeningu za 27. poglavlje Okoliš, koje je održano od 15. do 19. svibnja 2006. godine.
Istina je, međutim, posve drukčija. Osim salonitnih ploča i cijevi koje su montirane po cijeloj zemlji, Hrvatska ima dva velika žarišta kontaminacije agresivnom azbestnom prašinom Vranjic, u neposrednoj blizini Splita, i Ploče, u kojima je azbest neprikladno uskladišten (u potrganim vrećama) tek stotinjak metara od dječjih igrališta i stanova.
Doduše, u Pločama je počelo uklanjanje opasne prašine pakira se u limene bačve, zalijeva cementom i izvozi, najvjerojatnije u Njemačku.
U Vranjicu je uklanjanje opasnog otpada uvelike pojednostavnjeno umjesto da se, kao posvuda u svijetu, azbest skladišti u armiramobetonske kovčege koji se hermetički zatvaraju, azbest se iz Vranjica prevozi kamionima, najčešće noću, na nekoliko kilometara udaljenu lokaciju i zatrpava zemljom. Riječ je o Mrvinačkoj kavi, dvjestotinjak metara od izvora rijeke Jadro, koja Split i okolicu (oko 300.000 ljudi) opskrbljuje pitkom vodom. Naravno, nije riječ o odlagalištu opasnog otpada s dozvolom mjerodavnog ministarstva, nego o ilegalnom odlagalištu. Za koju godinu tamo će niknuti igrališta. A onda će vjetar i kiša učiniti svoje isprat će sloj zemlje, a mali nogometaši će, baš kao i na igralištu u Vranjicu, kad malo žešće udare o loptu, otkopati i komade salonita, odnosno azbesta.
Udahnut će tko zna koliko tisuća opasnih igličastih čestica. A onda će se, kao sada radnicima Salonita i stanarima obližnjih kuća, za deset ili trideset godina početi razvijati azbestoza. Zaduha najprije prilikom napora, onda i u mirovanju. Slijedi kašalj, pa kronični bronhitis. Oboljeli najčešće završe na kisiku, teško dišući zbog minimalnog kapaciteta pluća prouzročrnog zadebljanjima koja nastaju oko zabodenih čestica azbesta u plućni parenhim.
Otrov i oko rukometne arene
Kad na splitskom području zapuše bura, najveća koncentracija azbesta nije u Vranjicu, uz napuštenu tvornicu Salonit, nego u Splitu, na gradilištu tamošnje rukometne dvorane. U ovoj činjenici vranjički ekolozi, na čelu s Grgom Mandićem i Lovrom Grgićem, vide rješenje svih problema vezanih uz azbest u krugu tvornice Salonit.
Rukomet kao spas?
Uvjereni su da Svjetska rukometna federacija, kada dozna za ovaj problem, neće dopustiti igranje u splitskoj dvorani dok se problem azbesta ne riješi. To će, pretpostavljaju, oni posljednji doznati. Jer svi podaci vezani uz azbest u Splitu i županiji taje. “Sanacije i zbrinjavanje” azbestnog otpada obavljaju se noću, bez potrebne opreme, potajice, podataka o oboljelima gotovo i nema, a koncentracija azbesta u zraku, iako se mjerila, službeno nikada nije objavljena.
Podatak o koncentraciji azbesta u zraku oko splitske rukometne arene vranjički ekolozi ne mogu dobiti kao službeni podatak, nego isključivo kao informaciju “ispod žita”. Na isti su način doznali da je s ilegalnog odlagališta salonitnih proizvoda i prašine u Mrvinačkoj kavi azbest prodro do rijeke Jadro. U spremnike pitke vode, istina, još nije, ali stručnjaci tvrde da je i to pitanje vremena. Ugrožena je, tako, i vodoopskrba Splita.
Ali, osim lokalnih ekologa koji su, doduše, posljednjih godina dobrano ispunili svoje redove, za azbest nitko ne mari.
Nepregledne gomile gotovih salonitnih cijevi, slivnika i ploča leže u krugu tvornice. Načete kišom i suncem, počele su pucati, a kroz pukotine za vjetrovita vremena izlaze opasne čestice azbesta i truju 300.000 stanovnika Splita i okolice. I ne samo to, svi pogoni puni su prašine o kojoj se nitko ne brine iako su obiteljske kuće i stanovi u neposrednoj blizini (manje od 100 metara od tvornice).
Do kada tako? To nitko ne zna. Jedino pulmologinja Jadranka Tocilj u javnost izlazi s podacima do kojih dođe. Naime, pretpostavka je da djeca koja gravitiraju Vranjicu imaju za trećinu smanjen kapacitet pluća, ali su točni podaci još nepoznanica. Dr. Tocilj u nekoliko je navrata nudila da napravi takvo istraživanje, ali nije bilo zainteresiranih. Što i ne čudi jer u Hrvatskoj ne postoji točan broj oboljelih od azbestoze. Jednim dijelom to je zbog sustavnog skrivanja bolesti prije 1990., ali do danas nijedna institucija nije pokazala interes da se oformi baza podataka oboljelih.
– Svi šute. Jedina dobra stvar jest da u Mrvinačku kavu više ništa ne stane pa se nadamo pravoj sanaciji. Za promjenu – kazuje Lovro Grgić, jedan od najglasnijih aktivista protiv azbesta.
Strah za djecu
Mrvinačka kava više i nije jama. Potpuno je zatrpana azbestom i prekrivena slojem zemlje. To je zelena padina koja se dobro vidi s vijadukta “Izvor Jadra” na ulazu u Split. Tempirana ekološka bomba pred samom je eksplozijom. Da stvar bude gora, novosagrađeni odvodni kanali na tom području napravljeni su od zabranjenih salonitnih cijevi (koje sadrže 20 posto azbesta)!
– Normalnom čovjeku to ne može biti prihvatljivo. Azbest je zabranjeno koristiti svuda u svijetu. A u Splitu nikoga za to nije briga. Ja se bojim za svoju djecu. Ne želim da i oni, poput mene, obole od azbestoze. Mislim da imam pravo na to – govori Grgo Mandić, bijesno razbijajući nogama komade salonita koji na predjelu Mrvinačke kave izviru ispod tankog sloja zemlje.
Slična se situacija prije nekoliko mjeseci dogodila i na nogometnom igralištu u Vranjicu. I to je igralište sagrađeno na hrpama azbestnog otpada. Djeca tamo svakodnevno treniraju, a roditelji upozoravaju da igralište treba sanirati.
– Ništa se nije dogodilo dok političari nisu zaigrali tamo neku prijateljsku utakmicu. Onda je jedan od njih kopačkom zaorao pod travu i otkopao azbest. Nastala je panika i sad se igralište sanira – kaže Lovro Grgić.
I laž zagađuje okoliš
Ministarstvo reagira: Nije točno da su hrvatski pregovarači bilo gdje rekli da u Hrvatskoj azbesta nema. U jucerašnjem broju Večernjeg lista objavljeni su članci o stanju okoliša u Hrvatskoj u kojima ima svakakvih a jedino nema točnih podataka. Između ostaloga u tekstu pod naslovom Otrov i oko rukometne arene koji potpisuje Nikola Sever Šeni navedeno je da je najveća koncentracija azbestne prašine u blizini rukometne dvorane u Splitu što bi moglo dovesti u pitanje organizaciju Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj, da nije moguće dobiti podatke o kakvoći zraka, da su hrvatski pregovarači tvrdili da u Hrvatskoj azbesta nema itd.
Moramo nažalost konstatirati da novinar koji piše o problemu zagađenja okoliša na nekoliko udarnih stranica Večernjeg lista ne zna da se od 2005. godine svi podaci o okolišu sakupljaju u Agenciji za zaštitu okoliša. Na Internetskoj stranici Agencije objavljuju se između ostaloga i Godišnja izvješća o praćenju kakvoće zraka na području Republike Hrvatske u kojima su objedinjeni podaci za sve županije. Upravo je u izradi izvješće za 2007. a detaljno izvješće o kakvoći zraka u 2006. objavljeno je prije godinu dana.
Nije točno da su hrvatski pregovarači bilo gdje rekli da u Hrvatskoj azbesta nema. Na pitanje o azbestu naš je predstavnik rekao da je azbestnocementne cijevi proizvodila tvornica Salonit u Vranjicu koja je u stečaju te da se rješava problem radnika.
Saniranje crnih točaka velikih industrijskih zagađenja u Hrvatskoj u koje se ubraja i Salonit u Vranjicu, nastalih tijekom 30 i više godina, je vrlo zahtjevan stručni i financijski zahvat koji je započela hrvatska Vlada 2004. godine. Napominjemo da sanacija svake takve crne točke započinje izradom dokumentacije: ispitivanjem vrste i količine otpada, izbora najkvalitetnijeg tehnološkog rješenja, izrade studije utjecaja na okoliš, zatim lokacijske, i po potrebi, dozvole za gradnju. Iz svega toga je vidljivo da se radi o poslu koji zahtjeva vrijeme. Za bivšu tvornicu azbestnocementnih proizvoda Salonit u Vranjicu (koja je radila od 1921.) završena je prva faza sanacije. Zbrinut je sav azbestni otpad iz tvornice (I faza sanacije) i obavljaju se pripremni radovi za drugu fazu sanacije Mravinačkih kava, prema hrvatskim i EU standardima. Ukupna sanacija te crne točke iznosit će oko 40 milijuna kuna, a dosada je utrošeno 16 milijuna.
Za ispravak ostalih netočnih podataka trebalo bi nekoliko desetaka stranica zato ćemo se zaustaviti samo na dvije tvrdnje i dodati da i laž zagađuje okoliš. Ako se objavom laži i postigne kratkoročni efekt, dugoročno se gubi na vjerodostojnosti.
summa summarum.. tužno je proć vranjicom, tako pitomim i čarobnim mistom kad znaš šta mu je i pogledaš u pravcu kaštila..sramota
Autor komentara: L.L.
Naslov promjenio: "Za Split"
Autor komentara: L.L.
Naslov promjenio: "Za Split"