Novitade

Teror manjine (2) – Je li konačno razriješeno pitanje tko je manjina, i tko su teroristi!?

Zadnja izmjena (Četvrtak, 01 Svibanj 2008 07:48) Nedjelja, 27 Travanj 2008 18:13

Jutros čitam članak u Slobodnoj Dalmaciji (od 21.04.) pod naslovom: „Obrat u Splitu: Grad daruje štekate za Rivu“. Govori se o tome da su izgledi kako će građani Splita u svom bojkotu Splitske rive – „tog vjekovnog dnevnog boravka Splićana“ uroditi nekim plodom.

No ipak, ne zna se kojim, odnosno tko bi trebao platiti jedan propali eksperiment poduzetnika iz „Velog mista“ koji su jedva dočekavši vlast odmah napravili tako temeljitu investiciju da su „malomiščanski“ programirali sve do izgleda štekata i stolica, a sve u interesu punjenja vlastitih džepova. Željeli su zaraditi sitne provizije i razlike u cijeni čak i na stolicama, pa su raskošnu južnjačku mediteransku rivu hladno poduzetnički programirali na način kojega bi se postidio i hladni nemaštoviti sjever.

„Veličanstveni“ projekt „povijesnog“ preuređenja splitske rive je tako došao najprije u „ćor-sokak“, a potom u fijasko, jer „velike ideje“ „malih ljudi“ iz "Velog mista" nisu prihvatili ni ugostiteljski poduzetnici (koji sebe vide baš u dodavanju svojih malih različitosti), a ni razbješnjeni splitski građani (koji su ostali uskraćeni za raskošni kolorit mediteranskog ugođaja u kojem su rasle splitske generacije, i kojeg niti takvi „magičari“ iz „Velog mista“ nisu mogli istjerati iz njihovih duša).

Opći bojkot Splitske rive je uspio, samo ostaje pitanje kako ga sada kapitalizirati. Po običaju se ubacuju oporbene stranke, ali nikako da se formulira problem na pravi način. Trenutnu situaciju je najbolje opisao Ivan Vrgoč, vlasnik “St-Rive”, koji je preuzeo štekat i tražio da se pri potpisu preuzimanja navede da je inventar neispravan i neupotrebljiv:

Jednu stolicu s Rive ću odnijeti u muzej ljudskih gluposti, sigurno postoji nešto takvo u Europi, jer joj je tamo mjesto. Uostalom, vi me pitate tko će to platiti – pa mi, građani ovoga grada ćemo platiti te stolove i stolice! I na samo to, nego mi još plaćamo Grad da nam čini štetu!

Gradska vlast sada „post festum“, nastojeći poraz nekako zataškati, dijeli namještaj besplatno, a dogovorat će se valjda i oko cijena astronomskih najmova, koji su neke otjerali u bankrot. No, ovim potezima gradske uprave se otvaraju nove nepravde što bi trebalo otvoreno reći. Slobodna tako dalje piše o nastalim apsurdima:

Međutim, prema tome ispada da su najbolje prošli upravo vlasnici kafića koji nisu uzeli nove stolove i stolice, budući da im sada Grad nudi da ih uzmu bez naknade, a vlasnici kafića koji su ih kupili sada muku muče s njihovom otplatom, a neki od njih su zbog previsokih troškova bili primorani ugasiti svoj obrt ili ih prenamijeniti u neku drugu djelatnost (kafić “Dujam” je zatvoren, a “Veneranda” je sada objekt brze prehrane).

Sve ostalo što sam o ovim apsurdima želio reći možete pronaći na jednom mom davnom postu od Srijede 19/12/2007 u 21:01 pod naslovom Teror manjine!. A možda se tamo nađu i još živi linkovi koji su navodili na fenomen arogantnog „urbicida“ sveprisutnog u uzurpiranim sferama političke moći. Kasniji razvoj sporne situacije u Splitu (ali i u Zagrebu, i u Dubrovniku) pokazuju gdje su doista locirani i teror i manjina - samo tamo gdje vlada „suverena“ svijest o „svetim misijama“ onih koji su se tamo popeli bilo na primitivizmu, neznanju i demokratskom neiskustvu građana, bilo na manipulacijama, podvalama i političkom inženjeringu. Sazrijevanja naroda bi sada logično trebalo kulminirati u zahtjevima za osobnim odgovornostima. Ne bi li bilo vrijeme da netko ipak pogleda cijelu tu investiciju, propast koju je ona donijela, uvrede koje su podijeljene građanima, te insistirati na političkim i zakonskim konzekvencama. Jer tamo ima svašta, od političkog pogodovanja (investitori su bili članovi vlasti a i javno su se hvalili da su cijene koju su onda bili postigli daleko iznad tržišnih ograničenja)

Pod normalnim okolnostima gradonačelnik i njegovi ljudi (ili bolje rečeno mentori) bi već odavno trebali sami dati ostavke, posuti se pepelom i otići u neslavnu ropotarnicu jednog Grada sa svijetlom tradicijom. I promijeniti ime te nadobudne stranke ili liste „Velo misto“, jer bi ih sam Smoje prvi trebao osuditi za zloupotrebe njegovog djela i njegove bezgranične ljubavi prema rodnom radu – „da „bidan nije umra!“. Ali, umra je samo fizički - jerbo je očito osta živit u srcima Splićana!!

A možda bi se iz ovog splitskog spontanog građanskog otpora moglo štogod naučiti!

Komentare možete pročitat na pollitika.com

Teror manjine (1)