Gotovo svakog splitskog gradonačelnika u ova vremena tranzicije, Lerotić je pokušavao uvjeriti da se može racionalnije postupati sa smećem. Pomaka u glavama političara nije bilo, ali profesor Lerotić i dalje vjeruje da Splitu nije suđeno da doživi sudbinu Napulja.

Protivi se onima koji tvrde da su Mediteranci osuđeni da se guše u svom smeću, od čega ih navodno mogu spasiti samo skupe spalionice ili plazma tehnologije. Lerotić vjeruje da Split može slijediti iskustva onih gradova koji su pametnim postupanjem smanjili otpad do te mjere da on nije nikakav problem.

Monopolistički princip

Što ekološke udruge zamjeraju Centru za gospodarenje otpadom u Lećevici? Ministarstvo okoliša opovrgava tvrdnje da smetište ugrožava Krku, Čikolu, Pantanu, Jadro i Žrnovnicu, i kaže da će se izgraditi tako da procijedne vode neće moći dospjeti u podzemlje, a na odlagalištu će završiti samo dio obrađenog, sortiranog i stabiliziranog otpada?
Najveći dio našeg smeća u tvz. Centru za gospodarenje otpadom u Lećevici odlagao bi se na podlogama koje bi trebale spriječiti da procijedne vode ne prodru u porozno tlo krša i onečiste vodu. Samim tim što se radi “nepropusna” podloga, priznaje se da će se odlagati otpad koji sadrži opasne tvari i da postoji opasnost od onečišćenja. Nema stopostotne sigurnosti i rizik onečišćenja voda ne može se opravdavati potrebom za odlagalištem jer se ono ne mora izgraditi baš na tom terenu. Znanstvenici se moraju oglasiti i upozoriti na načelo opreznosti, kako je to učinio i dr. Srećko Božičević.

Kako komentirate Ugovor o pružanju usluga gospodarenja otpadom u sklopu Centra u Lećevici, koji su potpisali župan Ante Sanader i gradonačelnik Ivan Kuret?
Taj ugovor temelji se na neprihvatljivom monopolističkom principu. U njemu stoji da “Split potvrđuje da od dana otvaranja Centra neće koristiti pravo na korištenje bilo kojih drugih sredstava obrade ili zbrinjavanja otpada, osim onih koje pruža Centar”. To bi se moglo usporediti, primjerice, s ugovorom između potrošača električne energije i HEP-a prema kojem se potrošač obvezuje da neće štedjeti struju i da neće koristiti sunčevu energiju.

Jeste li zadovoljni Planom gospodarenja splitskim otpadom?
Plan nije dobar jer se oslanja na Županijski centar i čeka da on proradi. Interes gradova bi trebao biti što neovisniji sustav te da se u Centar šalje što manje smeća, kako bi se plaćalo što manje za obradu i odlaganje, neovisno gdje će to biti. To znači i da bi se odmah trebalo početi s postavljanjem sustava za temeljito odvajanje kako bi do dana otvaranja Centra tamo slali što manji neodvojeni dio otpada. Račun za to smeće slao bi se onima koji nisu odvojeno prikupljali. Naime, Centar se gradi za one koji ne žele odvojeno prikupljati otpad, a zakon izričito kaže da se mora poštovati načelo “zagađivač plaća”. Onaj tko ne odvaja, svjesno zagađuje i uništava vrijedne sirovine i stvara štetu društvu.

Alternativa kaosu

Nudite li, osim kritika, alternativu postojećem kaosu? Koliko se uspješnom pokazala “škatula” za prikupljanje papira koju ste dizajnirali za PAN papir?
Ne stoji primjedba da su udruge uvijek i samo protiv. Javljamo se kad imamo bolja rješenja koja štite interese građana i okoliša. Kutija je dobar primjer kako se s malo dobre volje može pridonijeti rješavanju problema. Oblikovao sam je 2001. godine, a nakon godinu dana, uz pomoć vrijednih volontera udruge Sunce, broj kutija od početnih 2000 povećao se na više od 20.000 u Splitu, te mnogo više u Zagrebu, a kutiju koriste i u nekim manjim mjestima i u susjednim državama.

Koliko se danas prikupi papira?
Nije mi poznato jer je to postala poslovna tajna tvrtke koja prikuplja. Znam da je samo u Splitu 2003. prikupljeno 1700 tona. Cijena tone starog papira iznosi više od 50 eura, ovisno o kvaliteti papira, pa je korist višestruka. Da je bilo potpore Grada i Županije, to je mogao biti model prikupljanja i ostalih sekundarnih sirovina koje bi Grad mogao prodavati i zaraditi dodatna sredstva, te otvoriti nova radna mjesta. Primjenom pravilnika o postupanju s ambalažnim otpadom, u Hrvatskoj je dosad otvoreno više od 2000 radnih mjesta. Nasuprot tome, svi planirani centri za gospodarenje otpadom zapošljavat će samo oko 850 radnika.

Je li priča da se primarnom selekcijom značajno mogu smanjiti količine otpada iluzija ekoloških aktivista? Bivši gradonačelnik Jakša Miličić svojedobno je rekao da mi na Mediteranu nismo spremni za odvojeno prikupljanje otpada. Je li rješenje u plazma tehnologiji?
Otok Krk i bezbroj većih i manjih gradova, također na Mediteranu, demantiraju dr. Miličića, koji se uglavnom bavi posljedicama, a nikada uzrocima nastajanja problema otpada, te spomenutom izjavom podcjenjuje svoje sugrađane. Mislim da sam kutijom za papir pokazao da su građani spremni odvojeno prikupljati, ako im se to omogući. Dr. Miličić se svojim utjecajem mogao izboriti da se u Splitu postavi sustav za odvojeno prikupljanje kako bi na Karepovac završilo što manje smeća. On to nije učinio, nego je zagovarao korištenje gorivog dijela otpada kao “alternativnoga goriva” u cementarama, a sada se angažira u promidžbi plazma tehnologije, koja je u eksperimentalnoj fazi s nekoliko postrojenja u svijetu. Za plazmu vrijede isti argumenti kao i za spalionicu ili mehaničko-biološku obradu - da se u njima uništavaju sekundarne sirovine. No ta skupa postrojenja ne potiču smanjenje otpada, nego traže što više, kako bi vlasnicima donijela što veću zaradu.

Uspješni primjeri

Za sada se primarna selekcija otpada na primjeren način vrši na Krku. No mogu li se ta iskustva primijeniti na Split koji ima puno više stanovnika?
Prije tri godine Krk se opredijelio za ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom. Postavljeno je 1200 zelenih otoka sa 6000 posuda: biootpad, papir, plastika i metal, staklo i spremnik za ostalo (za oko 40.000 stanovnika). U Splitu ima nekoliko otoka na kojima se prikupljaju samo plastika, limenke i staklo, a na oko 200 mjesta su postavljeni spremnici za papir. Na Krku se trenutačno odvojeno prikuplja oko 24 posto otpada, a splitski plan predviđa da se ta stopa dosegne 2025. godine. Za sustav s Krka odgovorni u Splitu nisu pokazali zanimanje. Tvrtka EKOINA, izrađivač splitskog Plana, predlaže dodatnih 300 zelenih otoka do 2015. i tvrdi da je granica od 30 posto odvojeno prikupljenog otpada za Hrvatsku vrlo visoki standard, a referiranje na bolje europske primjere smatra “bespredmetnima”.

Imate li neke primjere za gradove veličine Splita u kojima se uspješno primjenjuje odvojeno prikupljanje otpada?
Sve više gradova u Italiji, Australiji, Novom Zelandu i SAD-u uključuje se u projekt “0 otpada”. Njemački Muenster po veličini je sličan Splitu, a odvojeno prikuplja više od 60 posto otpada. Oni stalno poboljšavaju svoj sustav te su izbjegli nužnost izgradnje spalionice. U švicarskom kantonu Zug, građani koji odvajaju otpad ne moraju plaćati smetlarinu. Grad im neprestano šalje poruku: “Štedite novac zaštitom okoliša.” Novčana dobit, odnosno izdatak za one koji ne žele odvojeno prikupljati, pokazuje se kao najbolji stimulans. Prije nekoliko tjedana održao se međunarodni simpozij o otpadu u toskanskome mjestu Capannori, u kojem se već u prvoj godini postavljanja sustava odvojeno prikuplja 80 posto otpada. Uspješnost sustava u Capannori, mjestu s 26.000 stanovnika, objašnjava se velikom motivacijom građana i lokalne vlasti, koji su time pokazali da se može i bez spalionice ili plazme.

Angažirani dizajn

Moraju li dizajneri biti ekološki osviješteni? Educirate li studente u tom smislu?
Srednjoškolci dolaze na studij dizajna vizualnih komunikacija s predodžbom da je smisao dizajna u “lijepim”, atraktivnim i tehnički sofisticiranim dosjetkama koje će primatelja poruke fascinirati, pa su razočarani kada im vratimo mape ili ne prijeđu prag razredbenog ispita.

Na našem studiju prije svega bitan je sadržaj, a tek onda “pakovanje” ili ono što se u užem smislu smatralo dizajnom. Oblikovne vještine i alati mogu se brzo svladati, međutim, te vještine mogu se staviti u funkciju pametnih i društveno korisnih projekata.

U suprotnom se vrijeme i energija dizajnerske struke troši kako bi se stvorila potražnja za stvarima koje su u najboljem slučaju nevažne. Težište našeg studija je u sveobuhvatnom, interdisciplinarnom pristupu, u kojem se analiziraju različiti aspekti oblikovanja poruka ili predmeta, pa tako i utjecaj na društvo, okoliš... Nekritični dizajner jedan je od (su)krivaca nepotrebnog stvaranja smeća.

Plijen za kapital

Na vašim web stranicama izrazili ste bojazan da se strani kapital može okoristiti našim ekološkim nevoljama. Možete li to pojasniti?
Švedski SAB u paketu za borbene avione nudi aranžman u kojem je spalionica, odnosno energana za Zagreb. Američki znanstvenik dr. Paul Connet prije nekoliko dana preko volontera Zelene akcije nam poručuje da ne dopustimo da nas sputava nazadnjački način razmišljanja, preporuča da ne kupujemo spalionice na kojima će drugi zarađivati, dok ćemo mi 20 i više godina otplaćivati kredit. Savjetuje nam da se moramo osloboditi komplicirane tehnologije i slijediti jednostavne i jeftine talijanske primjere “0 otpada“. Dr. Connet je posvetio svoj cijeli radni vijek problemima otpada upozoravajući na štetne emisije iz cementara i spalionica smeća.

Slobodna Dalmacija

Procitaj više  na  www.lerotic.de