Zbog pritiska zainteresiranih poduzetnika, splitski Odjel za urbanizam zapala je neugodna dužnost "provlačenja" izmjena postojećih urbanističkih planova metodama provjerenim u najcrnjim danima tranzicijskog urbanizma. Privatne tvrtke koje su izradile nacrt "izmjena i dopuna PUP-a povijesne jezgre" poslužile su se stoga selektivnom izmjenom starih urbanističkih planova, koju je, do konačne realizacije planiranih zahvata, trebalo držati što dalje od očiju i moguće intervencije javnosti

Plan kojim splitsko Gradsko poglavarstvo pokušava ozakoniti novu gradnju u staroj gradskoj jezgri, pripremljen je u skladu s uobičajenom metodom "tihog" provlačenja kroz zakonsku proceduru. Svrha ovakvog postupka bila je da se usvoje izmjene postojećih urbanističkih planova, na temelju kojih bi u povijesnom središtu Splita mogle niknuti nove građevine, u skladu s komercijalnim interesom uglavnom unaprijed poznatih investitora.

Da s cijelim planom nešto nije u redu, govorio je već i način javne prezentacije predloženih "izmjena i dopuna Provedbenog urbanističkog plana povijesne jezgre Splita". Na javnom uvidu u splitskoj Banovini, bile su izvješene crno-bijele karte neprimjerene kompjutorskoj eri, na kojima su crnom bojom bile više nego diskretno naznačene lokacije na kojima se predlaže nova gradnja. Tekstualni opis izmjena bio je pak napisan kriptičnim birokratskim jezikom, uz pozivanje na brojeve prethodnih planskih rješenja i druge, zainteresiranim građanima i građankama nerazumljive fraze.

Sve je, naravno, upravo suprotno intencijama instituta "javnog uvida" i "javne rasprave", kojima je cilj u najširem sloju građanstva ovjeriti korisnost i prihvaćenost predlaganih zahvata u tkivo grada.

Aktualni saziv splitskog Gradskog poglavarstva u prethodnom je djelovanju njegovao javnu sliku zasnovanu na "poštivanju zakonitosti", za što su se doista mogli naći i argumenti. Nakon više od četvrt stoljeća od izrade prethodnog GUP-a i višegodišnjeg tranzicijskog bezvlašća u gradnji, Poglavarstvo je donijelo novi Generalni urbanistički plan Splita. Također je dovršilo provedbu natječaja za uređenje splitske Rive, preostalu iz mandata prethodnog poglavarstva, skinulo reklame s građevina u staroj gradskoj jezgri i provelo javni natječaj za dizajnersko-arhitektonsko rješenje sustava signalizacije na tom prostoru.

Prva lokacija

Zahvati se odnose na kompleks dominikanskog samostana na splitskom Pazaru. Na njemu su već obavljeni brojni radovi, ali za prenamjenu ostaje još prostor na južnoj strani kompleksa. Projektantske usluge za ranije izmjene pružila je tvrtka "Studio R", u kojoj je gradski poglavar Poljanić bio direktor prije stupanja na mjesto gradskog poglavara za urbanizam. Prethodne rekonstrukcije obavljene su pod arhitektonskim vodstvom Jerka Rošina, inače utemeljitelja tvrtke "Studio R" i aktualnog predsjednika Vladinog Savjeta za prostorno planiranje.

Kao obični smrtnici, nemamo uvida u detalje izmjena već obavljenih unutar kompleksa dominikanskog samostana, kao ni u metode rekonstrukcije, za koje se tijekom radova već golim okom moglo vidjeti da izlaze iz obzora konzervatorske prakse u obzirnijim sredinama. U vezi s prethodno izvedenim radovima, bilo bi zanimljivo utvrditi je li postojeća rekonstrukcija već izašla iz gabarita, zbog čega bi usvajanje "izmjena i dopuna PUP-a" pogodovalo svima koji su eventualno već počinili neki prekršaj (u ovom slučaju, arhitekt Jerko Rošin, kao projektant i gradski poglavar za urbanizam Branko Poljanić, kao bivši direktor tvrtke koja je rekonstrukcije projektirala).

Druga lokacija

Poznata kao zahvat na mletačkom bedemu Contarini. Predloženi zahvat većim je dijelom na zemlji Kolje Grisogona, člana Gradskog poglavarstva prije pet godina, u doba prvog pokušaja donošenja "izmjena i dopuna PUP-a" kojima bi se na ovom prostoru omogućila gradnja.

Na ovoj lokaciji sada se planira izgradnja stambene zgrade duljine četrdeset metara, visine vijenca najviših okolnih zgrada (gimnazija i kuća u kojoj je Radio-centar), s nespecificiranim brojem podzemnih etaža za garaže. Broj etaža bi se trebao odrediti nakon arheoloških radova, kad se bude vidjelo koliko se duboko može kopati (!?). Na prezentaciji u DAS-u o tome nije bilo riječi, ali u novinama je kasnije osvanula vijest da bi se na prostoru tzv. bijelog pazara, uz usjek pruge, trebao graditi hotel građevinskog poduzetnika Zvonimira Kotarca.

Ova lokacija po najviše je osnova u suprotnosti s GUP-om. Osim temeljnog sukoba s člankom 103., koji za bilo kakve izmjene postojećih urbanističkih dokumenata traži prethodne urbanističko-arhitektonske natječaje, ova lokacija je u sukobu i s člancima GUP-a 34. i 50. U njima stoji da se izgradnja parkirališta i javnih garaža omogućuje ako se njome ne ugrožavaju zelene površine i "otvoreni prostori uz škole", kao i to da je u gradskoj jezgri obvezno minimiziranje prometa, uz omogućavanje javnog prijevoza samo po rubu zone. GUP-om se također zahtijeva da eventualna gradnja garaža za stanovništvo jezgre bude "izvan" zaštićenog područja.

Treća lokacija

Planirani zahvat u unutrašnjosti mletačkog bedema Cornaro jedini je predloženi zahvat kojim se predviđa izgradnja objekta kulturne namjene. Na ovom se prostoru predviđa izgradnja prostora za čuvanje umjetnina i druge muzeološke potrebe Galerije umjetnina, koja je smještena u zgradi "stare bolnice", neposredno pred bedemom. S obzirom na njezin kulturni sadržaj, moglo bi se reći da je ova inicijativa pohvalna, ali nažalost ne i metoda kojom se provodi. Kao i u slučaju prethodnih rekonstrukcijskih radova na zgradi bolnice, izbjegnuta je institucija javnog natječaja, kojom bi se najprije odredila namjena prostora, a zatim natječajne podloge na temelju kojih bi tek trebalo izraditi rješenje primjereno povijesnoj vrijednosti lokacije.

Krajnje je upitno hoće li rješenje kakvo se "izmjenama i dopunama PUP-a" predviđa biti muzeološki adekvatno i hoće li pritom adekvatno valorizirati prostor. Svako rješenje osjetljivo na prostor moralo bi, naime, pokušati sačuvati vizure i vegetaciju koje danas postoje na lokaciji, te vrlo pomno pristupiti jednom od zadnjih u većoj mjeri očuvanih ostataka mletačke fortifikacijske arhitekture. Potrebno je dakle vidjeti kako i u kolikoj mjeri je dopustivo ulaziti u izvorni sloj bedema, a ako se u njega ulazi, kako ga prezentirati javnosti kao spomenik kulture. Adekvatno rješenje za ovako kompleksan prostor može se dobiti jedino javnim natječajem, po mogućnosti međunarodnim.

Četvrta lokacija

Peta lokacija

Riječ je o antičkom mozaiku neposredno kraj Dioklecijanova mauzoleja, odnosno današnje katedrale sv. Duje. Nad mozaikom je predviđena gradnja dva kata građevine mješovite "javno kulturne" i "trgovačko-uslužne namjene". Postupak "čuvanja mozaika" izgradnjom građevine nad njime krajnje je upitan i, u arhitektonskom smislu, neopisivo primitivan. Osim toga, na prezentaciji u DAS-u postalo je jasno da se "javno-kulturna namjena" prostora odnosi na mogućnost vizualnog kontakta s mozaikom kroz pod građevine, a da je prvenstvena namjena prostora trgovačka (riječima predlagačice izmjene, arhitektice Vanje Marčić, "a što bi falilo da tu bude jedna cvjećarnica?").

Ni elementarno obrazovanim osobama nije potrebno objašnjavati što je u ovakvom prijedlogu upitno i nedopustivo, sa stajališta očuvanja i potrebe adekvatne prezentacije povijesne baštine. Valja reći i to da je prethodno bilo mišljeno da se na lokaciji izgradi muzej sakralne umjetnosti. Ovakva ideja, kao i već postojeća vizualizacija tadašnje planirane gradnje, naišli su na zgražanje arhitektonske struke. Sada predložena komercijalizacija prostora korak je dalje u njegovoj devastaciji.

Šesta lokacija

Ponovno je riječ o "maštovitoj" metodi zaštite antičkih mozaika gradnjom nad njima zgrade s pretežito komercijalnom namjenom. Apsurdnost predloženog zahvata takva je da ju nije potrebno šire komentirati.

Sedma lokacija

Riječ je o "rupi" u Ulici Ilirske akademije, inače jednoj od građevinski najatraktivnijih lokacija u staroj gradskoj jezgri. U skladu s koncepcijama smještanja u jezgru kulturnih sadržaja, na ovom se prostoru prethodno predviđala zgrada Umjetničke akademije. Sada se na lokaciji predviđa mogućnost nekoliko namjena, od administrativnih do stambenih. Sve ove moguće namjene, kao što je redovito prezentirano na konferencijama za tisak, u stvarnosti se međutim svode na jednu: hotelsku.

Osim već notorne nenatječajnosti u određivanju namjene i uskraćivanja mogućnosti kulturne namjene prostora, u predloženom zahvatu problematično je to što bi gradnja hotela stvorila funkcionalnu monokulturu u vrlo osjetljivom, središnjem prostoru Palače. Nadovezivanjem novog hotela na neposredno susjedni hotel "Vestibul", pa čak i njihovim fizičkim spojem, stvorila bi se svojevrsna hotelska "linija Maginot", zatvarajući i fizički mogućnost ulaska u prostor osim za goste hotela. Zanimljivo je da, pogotovo s obzirom na neposrednu blizinu ostataka antičkih termi, predlagačima nije pala na pamet moguća muzejska namjena prostora, koja bi i za turističku namjenu bila važnija i primjerenija od hotelske.

Osma lokacija

Marmontova. Na ovoj se lokaciji predviđa zamjena postojeće trafostanice, navodno zbog modernizacije, a uz pretpostavku rušenja postojećeg objekta koji se uz nju nalazi. Na prvi pogled riječ je o legitimnom motivu. Međutim, u vezi s ovom lokacijom valja se prisjetiti "izmjena i dopuna" iz 2002. godine, kojima je bilo predviđeno rušenje svih postojećih objekata na istočnoj strani Marmontove ulice i gradnja umjesto njih novih građevina u visini vijenca zgrada na zapadnoj strani ulice. Prethodna iskustva navode na oprez zbog mogućnosti mutiranja manjih intervencija oko trafostanice u veće promjene na području.

Deveta lokacija

Ova lokacija, na kojoj je Građevinska inspekcija zaustavila nezakonito već započete radove, dobar je primjer "metodologije" kojom su izrađene predložene "izmjene i dopune PUP-a povijesne jezgre". Umjesto da grad i urbanisti, na temelju prethodnih javnih natječaja, određuju i uvjetuju namjene pojedinih prostora, namjene diktiraju već poznati investitori.

Ovakvo "rješenje" u skladu je s tranzicijskim "planiranjem", koje je građevinski poduzetnik Kotarac ukratko ocrtao kao "vlasnički urbanizam". Razlika je jedino u tome što se sada više ne provode na periferiji grada, nego u njegovu samom središtu.

Na lokaciji br. 17, poznat je investitor (poduzeće SEM), poznat je i arhitekt (Neno Kezić), jasna je i nenatječajna prenamjena objekta iz "trgovačko-uslužne" u "hotelsku" namjenu. Jasno je, nadalje, i to da će doći do povećanja katnosti (potkrovlje će se urediti u kat), bez obzira na to što će to susjedima uskratiti današnju osunčanost njihovih stanova.

U širem smislu, naizgled razmjerno minoran zahvat prenamjene i dogradnje objekta na uglu Dobrića i Zadarske ulice značajan je stoga što zorno pokazuje kako i naizgled male izmjene u ukupnoj slici stvaraju velike potrese u staroj gradskoj jezgri.

Postojeća "trgovačko-uslužna namjena" prostora, naime, znači da je riječ o namjeni zbog koje građani i građanke Splita imaju razloga doći u jezgru i tu obaviti neki posao (bilo kupiti nešto u nekadašnjoj robnoj kući "Jugoplastike", bilo obaviti neku mobitelsku transakciju u VIP-centru koji je danas na ovom prostoru). Hotelska namjena pak znači da bi na ovu lokaciju u budućnosti imali motiva doći samo ljudi koji su platili noćenje, a tih je – s obzirom na veličinu hotela – malo. Veći broj ovakvih hotela u jezgri (koji nipošto nisu "obiteljski", kao što propaganda kaže) znači da se ona postupno pretvara u "hotelsku pustinju" u koju lokalno stanovništvo više nema razloga doći.

Nadalje, postojeća "trgovačko-uslužna namjena" ne traži kategorizaciju prostora, kakva je potrebna za hotel. Da bi dobio potrebne zvjezdice, te time povećao cijenu iznajmljivanja soba, hotel mora imati osigurano parkiralište. Ovaj "detalj", kao što će se vidjeti na opisu sljedeće lokacije, dovodi do prometnog kolapsa i izmjene karaktera cijele gradske zone.

Deseta lokacija

Riječ je o lokaciji na trgu pred crkvom sv. Frane, u neposrednoj blizini mora, pod kojom bi trebalo izgraditi podzemne garaže, da bi hoteli u jezgri mogli dobiti potrebne zvjezdice. Osim što je u neskladu s već spomenutim člancima GUP-a, zahvat je predložen bez prethodne prometne studije, a studija naknadno naručena od IGH Rijeka pokazala je da je gradnja na ovoj lokaciji moguća, ali da je - zbog malog broja predviđenih parkirališnih mjesta - komercijalno neisplativa.

Gradsko poglavarstvo najavljivalo je da planira izgradnju na ovoj lokaciji kroz model "privatno-javnog partnerstva", što znači da bi je u budućnosti eksploatirao koncesionar. Kako je broj parkirališnih mjesta na lokaciji mali, jasno je da bi služio prvenstveno hotelskim gostima u jezgri, što je uostalom najavio dioničar poduzeća koje na lokaciji br. 17 želi prenamjeniti trgovački objekt u hotel.

Osim što je njihova gradnja protivna intencijama i odredbama GUP-a, građanima, dakle, izgradnja predložene garaže nije potrebna niti im je ona uopće namijenjena. Prometni stručnjaci tvrde da bi samo njezino postojanje povećalo promet u zoni, a ne ga smanjilo. U današnjoj zoni reduciranog prometa, višestruko bi se povećao promet osobnih vozila, povećalo bi se zagađenje, a područje Matejuške izgubilo bi karakter šetnice. Osim toga, promijenili bi se prometni tokovi na širem području grada, sve do ulaza u Marjanski tunel i s njime povezanih prometnica.

Feral