Solurat je predio Splita između Matejuške i hotela ,,Ambasador’’. U tom predjelu postojala je crkva Sv. Petra od Solurata.koju spisi prvi put spominju 1362. godine. Naziv predjela javlja se u varijantama: solurato, soluratto, solorat, solurat… čini se da je ta crkva imala kao kotitulara još I sv. Nikolu, ali je kult toga sveca krajem 16. st. preseljen u Lazaret (u jednom dokumentu spominje se Sv. Nikola ,,de Soluratto al presente Lazaretto’’).

Pri Sv. Petru soluratskom djelovala je istoimena ribarska bratovština koja je utemeljena najdalje 1689. godine (a vjerojatno i znatno ranije). K Sv. Petru je u 19. st. prešla iz Sv. Frane još i druga ribarska bratovština – ona Sv. Ante, osnovana 1664. godine. Ove dvije ribarske bratovštine vezane uz crkvu na Soluratu posljedica su činjenice da su skoro svi splitski ribari stanovali u Varoškom primorju u okolici Solurata. Ne zaboravimo i da je sv. Petar apostol po svojoj profesiji bio ribar (a Isus ga učinio i ,,ribarem ljudi’’).

Stara crkva Sv. Petra s vremenom je dotrajala, pa je u 19. st. morala biti srušena. Na njenom mjestu sagrađena je nova crkva koja je dobila I novoga titulara. To je crkva Sv. Ante od Solurata. Završena je 1884. godine. Projektirana u tada omiljenom neoromaničkom stilu, likovno-estetski bila je manje uspjela od drugih istodobno građenih crkvenih objekata u Splitu. Osobito je bio neugodan oku njen kratki, zdepasti zvonik.

Dijelovi Varoša oko Solurata bili su najjače uporište Bajamontijeve autonomaške stranke (‘’tolomaši’’) i ta je populacija logično gravitirala soluratskoj crkvi, pa kako je uz to ‘’tolomaški’’ vođa ,,šjor antonio’’ bio još i imenjak titulara crkve, to je posve razumljivo navelo Splićane da tu crkvu prozovu ,,sv. Ante Tolomaš’’.

Crkva Sv. Ante od Solurata stradala je u 2. svjetskom ratu od antifašističkih bomba. Bilo je to onoga za Split najstrašnijeg ratnog dana, 3. lipnja 1944. g., kad su američki srednji i teški bombarderi u 4 naleta (između 10 i 14 sati) izbacili na grad preko 1000 bomba. Tada su srušene neke stambene kuće u Babinoj ulici u blizini crkve, a Sv. Ante nije izravno pogođen, ali bijaše rastresen eksplozijama (osobito zvonik). Crkva je od tada izvan funkcije, s okrnjenim zvonikom, a srušena je tek 50-ih godina.

Na mjestu porušene crkve ostala je mala zapuštena ledina.

Napisao: Zorzi

Pogledaj Spliski friž: Trumbićeva obala, prostor preko puta Ambasadora