Novitade

Nagrada i nagrda Udruženja hrvatskih arhitekata

Zadnja izmjena (Četvrtak, 06 Ožujak 2008 13:10) Četvrtak, 06 Ožujak 2008 13:09

FERALOV AUTOR O JAVNOM PRIZNANJU UDRUŽENJA ARHITEKATA KOJE JE I SAM DOBIO MEĐU PETNAESTORICOM NAGRAĐENIH

Priznanja i nagrade često se u Hrvatskoj dodjeljuju subotom. Ljudi vole priznanja, valja ih, kad god je to moguće, hvaliti i nagrađivati. Možda posebice one koji entuzijastički pridonose javnom dobru, one odveć "zabrinute i marljive osjetljiv(i)ce" ("poštene budale", rekao bi naš narod), one koji vole "pretjerivati" u razumijevanju drugih – čak i u onim situacijama kada gotovo više ništa nije moguće ni promijeniti ni razumjeti. Njima još ionako nitko nije javio da više ne postoje...

Pogrešni arhitekti

"Princip dobrote" podrazumijeva poštovanje i priznavanje drugih, prakticira odnošenje koje omogućuje zbližavanje i povezivanje osoba – te time i demokratiziranje društva, onoga što danas najčešće zovemo javnim interesom. Javni interes nije ništa drugo nego demokratskom procedurom planirano i realizirano poboljšanje odnosa i standarda, demokratiziranje komunikacije u nekom društveno/prostornom kontekstu. Prošle subote, u prostorijama Društva arhitekata Zagreba, to se, nažalost, nije dogodilo. Ili bolje rečeno, sve se događalo na uhodani hrvatski način...

Povodom 130. obljetnice osnivanja prvog Udruženja inženjera i arhitekata, prošle je subote Skupština UHA-e dodijelila 15 javnih priznanja (a "pogrešno" zaslužnih arhitekata ima toliko, da pretjerano ne bi bilo ni 130!, op. M.Š.). Priznanja su dodijeljena: Branku Silađinu, Zlatku Hanžeku, Hildegard Auf Franić, Krešimiru Ivanišu, Darovanu Tušeku, Miroslavu Pavliniću i autoru ovog teksta – "za vrijedan doprinos javnoj afirmaciji rada arhitek(a)ta, te doprinos radu Udruženja". Za posebno zalaganje na Programu POS-a ("Poticane stambene izgradnje") Alenki Košiša Čičin Šain, za dane ORISA Andriji Rusanu, za osnivanje Europana Hrvatska – Ivanu Čižmeku i Didiere Reboisu, te prvom predsjedniku Europana (institucije koja promovira mlade arhitekte na svim evropskim lokacijama) – mr. Slavku Dakiću. Nagrađeni su i: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, također za Program POS-a, kojeg ustvari od 2003. više nema, ali i za uvođenje reda u graditeljstvo, Grad Zagreb – za zalaganje na provedbi javnih arhitektonskih natječaja; te Razred arhitekata Hrvatske komore arhitekata i Inženjera u graditeljstvu, za vrijedan doprinos radu Udruženja. Poštovani čitatelju, tekst bi ovdje ustvari trebao završiti, ali, oprostit ćete nam, nadamo se, grijehe naše...

Kriteriji dodjele (kada me nazvao kolega Nenad Kondža, a pismeni poziv bio je dostavljen tek dan prije "svečanosti", moj je spontani odgovor glasio: "Pa kome je to palo na pamet"? ) i sam događaj uručenja priznanja, ukazivali su da – usprkos "dobronamjernosti" Stručnog savjeta UHA-e ili unatoč očiglednom povećanju "kritičke mase" nezadovoljnih arhitekata i urbanista koji se suprotstavljaju aktualnom silovanju gradova i prostora općenito – do daljnjega nema šansi promijeniti odnose u redovima struke i njenih institucija, nedvosmisleno odgovoriti politici koja nastavlja organizirano pogodovati "rasprodaji" najvrednijih prostora gradova i prirode. U skladu sa svojom dosadašnjom mimikrijskom prirodom, UHA je povodom "okrugle" strukovne obljetnice (a to uvijek gordo zvuči, makoliko bilo puko prigodničarenje) istovremeno odala priznanje i vladajućima – onima o kojima ovisi i misli da bi i dalje trebala ovisiti, i onima koji se permanentno suprotstavljaju i kritiziraju njihove politike – koje, usprkos nekim dobrim uredbama i zakonima "na obali", omogućuje organizirano mimoilaženje zakona i pogoduje pljački najvrednijih prostora gradova i prirode. Problem je u tome što "naših dečki" ima naprosto previše. Pa kada se tome pribroje "mladi penzioneri", "posrnuli političari i administracija", preostaje samo nekoliko stotina tisuća radno aktivnih (ne i sposobnih!), a "moramo dalje"!

Vlast i korupcija

Među dobitnicima priznanja bili su, naime, i Ivan Čižmek i Krešo Ivaniš, te potpisnik ovog teksta, koji su već preko godinu dana članovi Urbanističkog savjeta Zelene akcije i Prava na grad. Taj Savjet zagrebačke civilne mreže osnovala je i vodi urbanistica Vera Petrinjak, a njegovo se djelovanje, osim što je povezano s paradigmatičnim Cvjetnim trgom, povezuje zahvaljujući prvenstveno njegovoj osnivačici sa svim udrugama i događajima u Hrvatskoj. Savjet Zelene akcije i Prava na grad osnovan je zbog toga što gradske i državne institucije ne rade svoj posao, pa se tada i strukovna udruženja ponašaju prilježno u odnosu na vlast, i ne odnose se kritički prema njihovom protuzakonitom ponašanju, već zajedno s njima pogoduju korupciji.

U nedoumici – primiti priznanje ili ne - bio sam konzultirao prijatelj(ice)e i prihvatio njihovo većinsko mišljenje: "ma daj se saberi; javna priznanja se ne smiju odbijati; pa ti si to ionak zaslužil, zakaj to ne bi prihvatil...?" Znao sam da je to "pušiona", ispričavam se i stidim!

Dodjela priznanja izgledala je poput političkog izbornog skupa. U prvom redu sjedili su čelnici nagrađenih političkih institucija. Kako objasniti kolegama da se takvim kriterijima i stavovima ne pridonosi afirmaciji ni struke ni društva, a da je "odigrani manipulativni igrokaz" odveć proziran!? Organizacija Bandićeva Holdinga i različita mjerila koja prakticira Ministarstvo zaštite okoliša (neke ruši, neke ne, argumenata nema, a o "vrludanju članaka" da ne govorimo!), dugoročno će obilježiti sva sljedeća događanja koja usporavaju i praktički zaustavljaju ulazak u EU. Ako ništa drugo, u Evropi je danas nezamisliva Bandićeva manipulacija javno/privatnim partnerstvom, direktno pogodovanje Horvatinčiću u bloku na Cvjetnom trgu, tobožnje prepucavanje s inspekcijom Ministarstva zaštite okoliša koje je na kraju potvrdilo manje više sve što se u garažnom smislu i povećanju katnosti tražilo, pranje ruku i šutnja ministra kulture Bože Biškupića.

Stoga ne samo da spomenuta ekipa nije smjela biti proglašena dobročiniteljskom u odnosu na afirmaciju struke, dodjeljivanjem priznanja onima koji su se suprotstavljali, trebalo je jasno poručiti - što je, nakon svega, čak i Horvatinčić u nekoliko navrata izrekao – da je potrebno vratiti se na početak i odustati... Potrebno je vratiti Horvatinčićevim gazdama uloženu lovu u gradsku blagajnu, s kamatama, a oko one koju je platio za ekspertize akademika i profesora, koji ga nisu odmah upozorili da se radi o protuzakonitoj raboti, neka se dogovori (ljudi smo!..) i snalazi sam...

Ponos Tuđmanovih

Protokol je omogućio govoriti glavnim laureatima – Milanu Bandiću i ministrici Marini Matulović-Dropulić, koji su se uz izaslanika ministra Biškupića nadmetali u frazama o ljepoti i važnosti hrvatskog prostora, o novoj odgovornosti koju su preuzeli arhitekti. Netko je konstatirao da je veliki propust što nisu nagrađeni Tomo Horvatinčić, Doris Kažimir, Fanjek i Jerko Rošin, vizionar hrvatskog razvitka i mostogradnje Jure Radić. U muci - a parket pod nama nikako nije htio propasti, iscerena lica bila su nam jedini nadomjestak za suze... Napuštajući predstavu sjetio sam se Harmsa. Predstava nije bila odgođena, usprkos činjenici da se većini povraćalo... No, to je Hrvatska, zar ne? U njoj većina onoga što se događa kao protuevropski smisao – "ide dalje" - čak i kada se radi o zasluženim priznanjima. Umjesto veselja, događa se i dalje – loše režirana pretpolitička predstava - ponos Tuđmanovih!

Feral